David Byrne u nedjelju, 28.06., u pulskoj Areni održao je koncert koji su mnogi kasnije opisivali naslovom jedne od njegovih najpoznatijih pjesama iz doba Talking Headsa – ”Once in a Lifetime”.
I doista, nije to bio koncert kakve smo navikli gledati u ovom rimskom amfiteatru, a koji, ako do sada niste, definitivno morate pogledati bar jednom u životu. Već po dolasku publiku je zbunilo što na pozornici nema instrumenata i uobičajene scenografije, a pozadinom su dominirala 3 ogromna video ekrana. Uz izvedbu pjesme ‘Heaven’ sa pozadinom površine mjeseca koncert nije mogao bolje započeti, a izlazak Zemlje u pozadini na kraju, Byrne je komentirao riječima, kako je upravo taj planet naše nebo i da drugo nebo nemamo.
Posebnost koncerta bila je upravo njegova narativnost. Između pjesama Byrne je dijelio zanimljive crtice iz vlastitog života, prisjećao se okolnosti u kojima su pojedine skladbe nastajale te publici približavao njihovu pozadinu i značenje, komentirao političku stvarnost i slao vrlo jasne poruke. Svaka je priča prirodno uvodila u novu pjesmu, dok su pažljivo osmišljeni vizuali i projekcije na ekranima dodatno naglašavali emociju i atmosferu svake izvedbe. Sve je djelovalo besprijekorno promišljeno, a istovremeno spontano i opušteno, pa je publika bez zadrške putovala iz pjesme u pjesmu, iz jedne priče i atmosfere u drugu. S jednakim oduševljenjem prihvaćene su pjesme s aktualnog albuma Who Is The Sky? kao i bezvremenske klasike iz opusa Talking Headsa.
‘And She Was’, ‘Houses in Motion’, ‘Nothing But Flowers’, ‘Slippery People’, ‘This Must Be The Place’ kao dio legendarne ostavštine Headsa, izmjenjivali su se sa pjesmama sa Byrneovih solo albuma poput ‘Like Humans Do’, ‘When We Are Singing’, ‘Independence Day’…
Byrne je, zajedno s vrhunskim ansamblom, kojeg je činilo 12 pjevača, plesača i multiinstumentalista, donio izvedbu u kojoj su glazba, pokret i vizualni elementi činili jedinstvenu cjelinu. Minimalistička, ali iznimno precizna koreografija svih izvođača bila je jednako dojmljiva kao i sama glazba, stvarajući predstavu od koje je bilo gotovo nemoguće odvojiti pogled.
